This year, the 2nd Open Access Week event will be held at the Faculty of Humanities and Social Sciences in Rijeka, Croatia on Tuesday, Oct 23rd, at 6 p.m.

For more information visit OAYarn.

Round Table: Who is the Author 2.0?

Speakers: Senka Tomljanović (University Library Rijeka), Kristina Posilović, Sara Uhač, David Blažević, Boris Ružić, Bernard Koludrović

Moderator/s: Katarina Lovrečić, Matko Hrvatin

Writing unfolds like a game that invariably goes beyond its own rules and transgresses its limits.(Michel Foucault, What is an Author)

The internet technology inspires the idea of a digital age, the age of Web 2.0 – the age of a “roaring machine”. The machine certainly changed the way scholars do their work, but did less, or is doing more slowly, to change how the scholarly value system works. However, scholars are beginning to rethink impact, and are even looking into multiple and different n-dimensional impact spaces. All the information that we can collect on the web and share with readers is not the information that could once fit between the covers of a scientific journal. A scientific discovery may no longer be up to a single person, but a group of scientists can collectively claim to understand separate pieces of a scientific discovery.

But, how many scholars have really moved their work onto the web? How many of them are using social networks to communicate and share their ideas? How can they better understand the meaning of a shared fragment, to find the missing one or repair one. Should we take into account the influence of a single scholar on Twitter or Facebook, while we study his scholarly impact? If one does nothing but – collaborates, how can we fairly credit his work?

More importantly, can an author benefit from making his work available online, by making his work open access? And if so, can he adjust “the machine” to count more than just stats? What counts, then? The impact of an article as a whole, or the progress made because of a separate piece of information in this article?

The option to choose “what counts?” is one of the features of a digital age, the age which creates digital, living texts online – texts that do unfold like a game, texts that can be re-read, re-written, texts that can stay open-ended. And how does this change the role of – authorship? How can an author caught inside the web of a networked culture – defined by a copy, by remixing and sharing, continue to exist as a distinguished author among his fellow scholars? Is it finally time for the academy to welcome the emergence of the Author 2.0?

Useful links: Impact Story, Planned Obsolence, Michael Nielsen’s Blog

Round table text in Croatian:

Okrugli stol: Tko je autor 2.0?

Utorak 23. listopada, u 18h
u prostoriji 207 Filozofskog fakulteta u Rijeci

Govornici: Senka Tomljanović (Sveučilišna knjižnica Rijeka), Kristina Posilović (Pokojni), Sara Uhač (Izdavačka akademija), David Blažević (BAST), Boris Ružić (tportal), Bernard Koludrović (Čemu)

Moderatori: Katarina Lovrečić, Matko Hrvatin

“Pisanje se otvara kao igra koja konstantno mijenja svoja pravila i prevazilazi svoje granice.” (Michel Foucalt, Što je autor)

Način na koji učenjaci pišu radove zasigurno se promijenio u dobu koje karakterizira brzi razvoj internetske tehnologije. Ipak, sustav kojim mjerimo vrijednost takvih radova ostaje trom, iako je potrebno brže rješenje. U tom je kontekstu možda važno domenu u kojoj vrijednost tih radova nastaje sagledati kao mrežu, zato što se i samo istraživanje koje im prethodi odvija na mreži. Da je vrijednost utkana u višenamjenskom, n-dimenzionalnom virtualnom prostoru u kojoj rad dopire do čitateljske publike ali i proizvodi odjek u znanstvenome svijetu. Kao što informacije koje se sakupljaju više ne možemo smjestiti između korica časopisa, tako možda pojedino znanstveno otkriće ne ovisi više o jednom čovjeku već o grupi znanstvenika koji kroz suradnju mogu zasebno razumjeti zasebne djeliće znanosti. Što se zaista promijenilo za znanstvenika koji aktivno koristi internet, odnosno, koliko je njih uopće aktivnih korisnika tehnologija? Na koji način znanstvenici komuniciraju da bi uvidjeli što ti zasebni djelići znače za cjelinu, za validno znanstveno otkriće? Hoće li te informacije oni podijeliti i međusobno raspraviti na Twitteru, Facebooku, forumima? Treba li se taj odjek s društvenih mreža uzeti u obzir kada ocjenjujemo pravi utjecaj znanstvenika? Kako kasnije možemo pravedno dijeliti zasluge za takav kolaboracijski rad?

Pitanje koje postavljamo je hoće li znanstvenici budućih naraštaja napredovati u akademskoj karijeri kroz otvaranje svojih radova na internetu, čineći ih dostupnima svima. Možemo li sukladno tome naučiti i tehnologijsku mašinu da mjeri više od samog broja? Primjerice, ne da tek mjeri trenutke u kojima se autor pojavljuje kao citiran i referenciran na mreži, već da mjeri što je važno. A što je to važno? Da li da sagledavamo znanstveni članak kao cjelinu ili da ocjenjujemo zasebne djeliće informacije koje rad sadrži? Taj si izbor možemo dozvoliti sada kada ne stvaramo rad koji postoji samo u analognom obliku, već u digitalnom, kao jedan otvoren, “živući” tekst u kojem se onda pisanje zaista odvija kao svojevrsna igra koja nikad ne završava, s tekstom koji se može ispravljati, nadopisivati, nadograđivati multimedijalnim sadržajem. Mijenja li to bitno ulogu samog autorstva? Traži li to značajan odmak od našeg dosadašnjeg razmišljanja o samom tekstu? Kako onda prevesti tekst stvoren na mreži, u kulturi kojom dominira ideja “kopije” i dijeljenja, u nešto što je vrijedno i cijenjeno i u akademskoj zajednici? A upravo se tu zajednicu mora nagnati da prigrli promjene koje diktiraju inovacije u tehnologiji kako ne bi usporavala brzinu dolazaka do znanstvenih otkrića.

Korisne poveznice: Impact Story, Planned Obsolence, Michael Nielsen’s Blog